Prijeđi na sadržaj

Gledište (budizam)

Izvor: Wikipedija
Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Gledište (pali: diṭṭhi, sanskrt: dṛṣṭi) je središnji pojam budizma.[1] Gledište nije prosta zbirka stavova, već pokretačko tumačenje iskustva koje intenzivno oblikuje misli, utiske i delanje.[2]

Buda generalno preporučuje nevezivanje za gledišta. On posebno savetuje ne zauzimanje stanovišta povodom večitih metafizičkih pitanja, koja su suštinski nemisliva, jer to ne vodi oslobođenju uma, što je isključivi cilj njegovog učenja.[3]

U budizmu se ispravno gledište (sammā diṭṭhi) smatra prvim korakom budističkog puta.[4][5] Buda u svojim govorima pominjao sledeće stavove koji pomažu nevezivanju za gledišta: nastojanje na direktnom iskustvu umesto oslanjanja na mišljenja, oslobađanje od predubeđenja, izbegavanje brzog zaključivanja, otvorenost za razna objašnjenja, spremnost za promenu mišljenja ako je protivno činjenicama, itd.[5]

Etimologija

[uredi | uredi kod]

Pali reč diṭṭhi bukvalno znači viđenje[5], gledište, teorija, nazor.[6] Etimološki je srodno grčkom pojmu doksa.[6] Ponekad se prevodi i kao stanovište.

Budino učenje

[uredi | uredi kod]

Štetnost gledišta

[uredi | uredi kod]

Buda ukazuje na opasnost koja se krije u našim gledištima. Pogrešna gledišta prvo utiču na naš sistem vrednosti, a potom rađaju pogrešne reči i postupke. Buda ovo vidi kao uzrok svih drugih nevolja:

Zaista ne znam nijednu drugu stvar zbog koje još nenastala štetna stanja uma tako nastaju, a već nastala štetna stanja uma se tako umnožavaju kao što je to pogrešno gledište.[7][8]

– Buda

Buda posebno insistira na nevezivanju za sopstvena gledišta, odnosno na njihovom lakom napuštanju:

Drugi će slepo slediti sopstvena gledišta, istrajavati na njima i teško ih napuštati. Mi nećemo slepo slediti sopstvena gledišta, istrajavati na njima, već ćemo ih lako napuštati.[9]

– Buda

Prema Budinim rečima, svrha ispravnog uvida je odvratnost, a svrha odvratnosti napuštanje strasti.[10] U kasnijoj budističkoj tradiciji, prvi korak na putu ka probuđenju je ispravno gledište.[7]

"Džungla" metafizičkih gledišta

[uredi | uredi kod]
Glavni članci: Nemislivo i Metafizika

Takođe, Buda je govorio da večita metafizička pitanja treba jednostavno odložiti na stranu:

Spekulativna gledišta (svet je večan, svet nije večan, svet je beskonačan, svet je konačan, duša i telo su isto, duša i telo su različito, posle smrti oslobođeni postoji, posle smrti oslobođeni ne postoji…) jesu čitavo šipražje gledišta, džungla gledišta, iskrivljenje, kolebanje, okov gledišta. Ona su opterećena patnjom, jadom, očajem i groznicom, ne vode trežnjenju, hlađenju, stišavanju, miru, neposrednom znanju, probuđenju, nirvani. Spekulativna gledišta je Oslobođeni odložio na stranu.[11]

– Buda

To posebno važi za spekulativna gledišta koja ometaju asketsku praksu:

Ovako asketa pogrešno usmerava svoju pažnju: "Jesam li ja živeo u prošlosti? Ili nisam živeo u prošlosti? Šta sam ja bio u prošlom životu? Kakav sam bio u prošlom životu? Ako sam bio takav, gde sam živeo? Hoću li živeti i u budućnosti? Ili neću imati budući život? Šta ću biti u budućem životu? Kakav ću biti u budućem životu? Ako ću biti takav, gde ću živeti?" ili on lupa glavu o neposrednoj sadašnjosti: "Da li ja postojim? Ili ne postojim? Kakav sam ja? Otkud je ovo biće nastalo? Kuda ide?"[12]

– Buda

Buda je objasnio da on ne zastupa nikakva gledišta povodom tih pitanja, jer to ne vodi cilju: oslobođenju od strasti, probuđenju i nirvani. On iznova podseća da se bavi pitanjima "o bolu, o na­stanku bola, o prestanku bola, o putu koji vodi do prestanka bola."[13] Stoga, ta gledišta treba jednostavno odložiti na stranu, jer doprinose patnji.

"Džungla" gledišta o sopstvu

[uredi | uredi kod]
Glavni članci: Sopstvo i Nesopstvo

Iako je Buda žestoko kritikovao ideju sopstva, takođe nije zauzimao suprotno stanovište, da sopstvo ne postoji. On je sva ta stanovišta nazivao "džunglom gledišta" koje stoje kao prepreka na putu oslobođenja uma:

Dok god čovek poklanja pažnju onome što ne bi trebalo, jedno od šest vrsta gledišta u njemu nastaje:
• gledište „sopstvo postoji“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „sopstvo ne postoji“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „sopstvom opažam sopstvo“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „sopstvom opažam ne-sopstvo“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• gledište „ne-sopstvom opažam sopstvo“ se u njemu javlja i učvršćuje;
• ili gledište: „ovo moje sopstvo je to koje govori, oseća i doživljava plod dobrih i loših postupaka; ono je trajno, nepromenljivo, večno, ne podleže promeni i zauvek će trajati“.

Ovo se naziva šipražjem gledišta, džunglom gledišta, iskrivljenošću gledišta, okovom gledišta. Sapet okovima gledišta, neznalica, prost čovek ne oslobađa se rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bola, tuge i očaja. Ne oslobađa se, kažem vam, od patnje.[14]

Tumačenja

[uredi | uredi kod]

Plemeniti osmostruki put počinje ispravnim gledištem. U jednom govoru Buda čitav put poredi sa kočijom, a ispravno gledište s konjima koji je vuku.[15]

Pod pogrešnim gledištem (miććha diṭṭhi) Buda podrazumeva gledište koje nas udaljava od poštovanja moralnih načela, koje poriče da postoji korist od činjenja dobrih dela. Vođeni takvim gledištem, ubeđeni smo da nema svrhe biti darežljiv, požrtvovan, poštovati svoje roditelje, porodicu, da naša dobra ni loša dela nemaju nikakve posledice. To nas onda može navesti na razne neodgovorne, čak bezobzirne postupke, kojima ugrožavamo druge, ali i sebe same.[16]

Još jedna varijanta lošeg gledišta koju pominje Buda je čvrsto držanje nekog mišljenja, insistiranje da je samo ono ispravno, dok su druga pogrešna. U želji da zadovoljimo svoj ego lako se upuštamo u rasprave i sukobe.[16]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Elijade, Mirča (1996). Vodič kroz svetske religije. Beograd: Narodna knjiga. 
  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 
  • Fuller, Paul (2005). The Notion of Diṭṭhi in Theravāda Buddhism: The Point of View. Routledge. str. 1. 

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Fuller 2005: str. 1
  2. Dan Lusthaus, Buddhist Phenomenology. Routledge, 2002. pp. 242, note 46.
  3. Elijade 1996: str. 40–59
  4. Paul Fuller, The Notion of Diṭṭhi in Theravāda Buddhism: The Point of View. Routledge, 2005, pages 1-2.
  5. 5,0 5,1 5,2 Budizam od A do Ž
  6. 6,0 6,1 Čedomil Veljačić, Ðhanam - apstraktna umjetnost buddhističke kontemplacije I
  7. 7,0 7,1 Kovačević 2014: str. 170
  8. Pali: miććha diṭṭhi
  9. MN 8: Sallekha sutta
  10. Čedomil Veljačić » Budizam » Nekoliko spornih tema
  11. Govor Vaććhagotti o vatri[mrtav link]
  12. Mađđhima nikāya 2: Sabbāsava sutta
  13. Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1 (str. 264), Zagreb 1979.
  14. „Svi otrovi”. Arhivirano iz originala na datum 2010-04-05. Pristupljeno 2020-07-24. 
  15. Kovačević 2014: str. 199
  16. 16,0 16,1 Kovačević 2014: str. 171

Povezano

[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]