Idi na sadržaj

Programski jezik visokog nivoa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U računarstvu, programski jezik visokog nivoa jest programski jezik sa jakom apstrakcijom u odnosu na jezik računara. Za razliku od programskih jezika niskog nivoa može koristiti elemente prirodnog jezika, biti lakši za upotrebu ili može automatizirati (ili čak sakriti) značajna područja računarskih sistema (npr. upravljanje memorijom), čineći proces razvoja programa jednostavnijim i razumljivijim. Količina apstrakcije definira visinu nivoa programskog jezika.[1]

U 1960-im, programski jezici visokog nivoa sa kompajlerom obično su se nazivali autokodi. Primjeri autokodova su COBOL i Fortran.

Prvi programski jezik visokog nivoa dizajniran za računare bio je Plankalkül, koji je napravio Konrad Zuse. Prvi rasprostranjeni jezik visokog nivoa bio je Fortran. Značajni jezici koji su uvodili bitne mogućnosti za ovu vrstu programiranja su bili Algol, Cobol i Lisp.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ HThreads - RD Glossary

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]