Prijeđi na sadržaj

Marko Lauro Ruić

Izvor: Wikipedija

Marko Lauro Ruić (Pag, 22. listopada 1736. – Pag, 2. veljače 1808.), hrvatski pravnik, kroničar i povjesničar.[1][2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u paškoj plemićkoj obitelji. Otac mu je bio je Frane Ruić, a majka Laura Mirković mu je umrla pri porodu.[2] Pohađao je studij filozofije u Rijeci i prava u Padovi. Od 1761. zaposlen je prvo kao javni bilježnik, pa onda kao kancelar i savjetnik ninske komune. Od 1798. do 1807. djeluje kao kotarski sudac upravitelj na Pagu.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Proučavao je povijest otoka Paga i grada Nina. Za života nije objavio nijedno djelo. U rukopisu je sačuvan čitav niz djela koja je napisao, od kojih je dio izgubljen.[3] Do danas najviše znanstveno iskorišteno i jedino objavljeno njegovo djelo jest Rodoslovlje svih plemenitih obitelji grada Paga (tal. Blasone Genealogico di tutte le Famiglie Nobili della Città di Pago).[4] Sačuvan je također jedan njegov prijevod djela francuskog autora Amelot de la Houssaye na talijanski jezik koji je načinio za boravka u Vodnjanu 1768.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Granić, Miroslav. "Pažanin Marko Lauro Ruić (1736-1808)", Zadarska revija 4/1980, 307-317.
  • Granić, Miroslav. Paški grbovnik. Split: Književni krug, 2002.
  • Katić Piljušić, Mirisa. "Rukopisna ostavština bilježnika i povjesničara Marka Laura Ruića", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 46/2004, 315-323.