Prijeđi na sadržaj

Epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014.

Izvor: Wikipedija
Područja zaražena s virusom ebole u Zapadnoj Africi na dan 20. jula 2014.
Ebola virus snimljen elektronski mikroskopom.
Istraživači dok rade s virusom ebola oblače posebna odijela kola sprječavaju širenje zaraze.
Istraživači su došli do obečavajućih rezultata s cjepivom za ebolu. Američki liječnik zaražen ebolom, Kent Brantly pokazuje znakove oporavka nakon što je primio dvije doze eksperimentalnog seruma protiv ebole. Doze je primila i američka humanitarka Nancy Writebol čije stanje se također stabiliziralo.

Epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014.

[uredi | uredi kod]

Epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014. se trenutno dešava u tri zapadnoafričke države: Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji, a jedan slučaj je prenesen u Nigeriju (iz Liberije). Prema posljednjim podatcima Svjetske zdravstvene organizacije od 6. kolovoza opasni ebola virus je od veljače do sada usmrtio 932 osobe od ukupno 1711 oboljelih. Epidemija je prvo započela u veljači 2014. u Gvineji, a zatim se proširila na Liberiju i Sijera Leone. To je do sada najveća epidemija ebole od 1976., kada je prvi puta otkrivena u blizini rijeke Ebola u Demokratskoj Republici Kongo (tadašnji Zair). Prva vrsta koja je otkrivena (a djeluje trenutno i u Zapadnoj Africi), ujedno ima i najveću smrtnost je Zaïr virus (prije nazivana Zaïr Ebola virus). Smrtnost oboljelih od ove vrste virusa kreće se oko 83% prosječno u posljednjih 28 godina. Ova vrsta virusa i najčešće uzrokuje izbijanja zaraze i odnosu na ostale viruse ebole.[1]

Jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za ebolu, Sheik Umar Khan umro je od opake bolesti dok je liječio zaražene u Sijera Leoneu. Cijenjeni virolog zarazio se dok je liječio više od 100 oboljelih u jednom od najvećih centara za dijagnosticiranje ebole u Kenemi.[2]

Širenje virusa ebole

[uredi | uredi kod]

Ebola virus ne širi jako lako. Mora doći do izravnog dodira s tjelesnim tekućinama zaražene osobe ili zaražene životinje (posebno meso majmuna). Može se dakle prenijeti spolnim putem, a ne zrakom poput virusa gripe. Ne može se zaraziti putem predmeta (osim ako su predmeti svježe kontaminirani krvlju ili tjelesnim tekućinama zaraženih), držanjem za ruku, rukohvata u javnom prijevozu, a ni preko namirnica (osim ako meso nije od zaraženih životinja). Ebola se ne prenosi ni ugrizom komarca.

Simptomi kao kod gripe

[uredi | uredi kod]

Najvažnije preventivne mjere su redovito pranje ruku toplom vodom i sapunom. Dodatan razlog zabrinutosti građana jest što su simptomi ebole identični većini virusnih bolesti: groznica, bolovi u mišićima, slabost, glavobolja i grlobolja. Međutim, bolest u idućoj fazi rezultira povraćanjem, osipom i neispravnim radom jetre i bubrega. U posljednjoj fazi dolazi do unutarnjeg krvarenja te nastupa smrt. Smrtnost je vrlo visoka, čak do 90 posto oboljelih umre. Na žalost, lijeka nema, niti se može preventivno cijepiti protiv ebole, a inkubacija je od dva do 21 dana.

Lokalna tradicija i kultura pomažu širenju virusa

[uredi | uredi kod]

Zaraza se širi fizičkim dodirom s već oboljelim, preko krvi ili tjelesnih tekućina, i to tek kad se pojave simptomi. Veliki problem u Africi je to što tradicija i kultura pomažu širenju: mrtvo tijelo je najopasnije, a ritualno, na pogrebu, svi diraju mrtvaca, prelazeći rukom preko sluznice ustiju i nosa. Zato je iznimno važna edukacija ljudi. Na Zapadu je drugačije. Zdrav razum kaže da se odmaknemo od bolesnika, posebno kad su simptomi tako drastični kao kod ebole i uključuju povraćanje, proljev i krvarenje, a i zdravstveni radnici znaju proceduru. Tako je objasnio doktor Tomislav Jagatić, koji je rođen u Kanadi, diplomirao medicinu u Zagrebu, a radi za organizaciju Liječnici bez granica i od proljeća je na terenu u Gvineji i Sijera Leoneu.

Lijeka nema, a liječenje je simptomatsko, uglavnom se svodi na sprečavanje dehidracije. Na liječnicima je da osiguraju uvjete da imunološki sustav ima najbolje uvjete da se sam obrani. Epidemiju su, prema riječima dr. Jagatića, velikim dijelom pospješili strahovi ljudi od liječnika i bolnica. Ljudi bježe i oklijevaju doći po pomoć "jer tko jednom tamo uđe, više nikada ne izađe". Najteže je liječnicima objasniti da je riječ o bolesti, a ne o prokletstvu ili zlim duhovima koji su još snažno prisutni u folkloru.[3]

Mjere koje poduzimaju države u suzbijanju epidemije

[uredi | uredi kod]

Gvineja

[uredi | uredi kod]

Trenutno se u Gvineji smanjuje broj oboljelih i umrlih od virusa ebole.

Liberija

[uredi | uredi kod]

Liberijska vlada najavila je kako zatvara škole u cijeloj zemlji kako bi spriječila širenje smrtonosne ebole. Dijelovi zemlje stavit će se u karantenu, najavila je predsjednica Ellen Johnson-Sirleaf. Državni zaposlenici koji su "manje ključni" bit će poslani kućama na 30 dana, a vojnici regrupirani kako bi osigurali da se mjere protiv zaraze provode. U glavnom liberijskom gradu Monroviji bolnice su prepune oboljelih. Neke pacijente moraju liječiti u njihovim domovima. Za petak su najavili neradni dan kako bi proveli dezinfekciju svih javnih ustanova. Američka humanitarna udruga Peace Corpus povukla je svojih 340 dobrovoljaca iz Liberije, Sierra Leonea i Gvineje zbog smrtonosnog virusa. Dvoje od njih su trenutačno u izolaciji jer su bili u dodiru s čovjekom koji je kasnije umro od ebole.

Sijera Leone

[uredi | uredi kod]

Zbog širenja virusa ebole, Sijera Leone proglasila je izvanredno stanje 30. srpnja. Dijelove zemlje, koji su epicentri zaraze, pretvorila je u karantenu.[4]

Nigerija

[uredi | uredi kod]

Nigerija je stavila u karantenu dvije osobe za koje se vjeruje da su zaražene virusom ebole, a 69 ljudi nadzire. Sedamdeset i jedna osoba je došla u dodir s liberijskim vladinim konzultantom Patrickom Sawyerom, koji je umro od ebole 25. srpnja u bolnici u Lagosu, izjavio je ministar zdravstva Onyebuchi Chukwu.[5]

Sjedinjene Američke Države

[uredi | uredi kod]

Američki liječnik zaražen ebolom, Kent Brantly pokazuje znakove oporavka nakon što je primio dvije doze eksperimentalnog cjepiva protiv ebole. Doze je primila i američka humanitarka Nancy Writebol čije stanje se također stabiliziralo. Cjepivo još nije testirano na ljudima. Prema dokumentima koje je izdala kompanija, četiri majmuna zaražena ebolom izliječena su nakon što su primili lijek unutar 24 sata od zaraze. Dva od četiri majmuna koja su primila lijek unutar 48 sati od zaraze preživjela su, a majmun koji nije dobio serum uginuo je pet dana nakon što je zaražen. Brantly i Writebol svjesni su da lijek još nije odobren i testiran na ljudima, ali su pristali na liječenje. Prvu dozu ubrizgali su si u Liberiji nakon što su im se simptomi ebole počeli pojavljivati, što je bilo devet dana nakon zaraze. Još se ne zna hoće li se cjepivo moći koristiti u liječenju oboljelih u Africi jer nije odobren niti testiran, prenosi CNN.[6]

Razvoj epidemije ebole

[uredi | uredi kod]

U slijedećoj tablici može se pratiti razvoj epidemije ebole u zapadnoafričkim državama, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije i organizacije Centers for Disease Control and Prevention:[7]

Dijagram koji pokazuje razvoj epidemije ebole.
Datum izvještaja Ukupno Gvineja Liberija Sijera Leone Nigerija
oboljeli umrli oboljeli umrli oboljeli umrli oboljeli umrli oboljeli umrli
4. august 2014. 1711 932 495 363 516 282 691 286 9 2
1. august 2014. 1603 887 485 358 468 255 646 273 4 1
30. jul 2014. 1440 826 472 346 391 227 574 252 3 1
27. jul 2014. 1323 729 460 339 329 156 533 233 1 1
23. jul 2014. 1201 672 427 319 249 129 525 224
20. jul 2014. 1093 660 415 314 224 127 454 219
18. jul 2014. 1048 632 410 310 196 116 442 206
15. jul 2014. 964 603 406 304 172 105 386 194
10. jul 2014. 888 539 409 309 142 88 337 142
8. jul 2014. 844 518 408 307 131 84 305 127
2. jul 2014. 759 467 413 303 107 65 239 99
24. jun 2014. 599 338 390 270 51 34 158 34
18. jun 2014. 528 337 398 264 33 24 97 49
10. jun 2014. 474 252 372 236 13 9 89 7
5. jun 2014. 438 231 344 215 13 9 81 7
2. jun 2014. 354 208 291 193 13 9 50 6
27. maj 2014. 309 200 281 186 12 9 16 5
23. maj 2014. 270 181 258 174 12 9
14. maj 2014. 245 164 233 157 12 9
5. maj 2014. 243 162 231 155 12 9
30. april 2014. 233 153 221 146 12 9
23. april 2014. 220 143 208 136 12 9
21. april 2014. 215 136 203 129 12 9
17. april 2014. 209 129 197 122 12 9
10. april 2014. 169 108 157 101 12 9
7. april 2014. 163 102 151 95 12 7
2. april 2014. 135 88 127 83 8 5
1. april 2014. 130 82 122 80 8 2
31. mart 2014. 114 70 112 70 2 0
27. mart 2014. 103 66 103 66
26. mart 2014 86 60 86 60
25. mart 2014. 86 59 86 59

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Što je ebola, smrtonosna bolest od koje svijet strahuje, [1], "Večernji list", www.vecernji.hr, 31. srpnja 2014 .
  2. Ebola usmrtila i najvećeg svjetskog stručnjaka za tu bolest, [2], "Večernji list", www.vecernji.hr, 30. srpnja 2014.
  3. U karanteni na Pantovčaku proveo 21 dan nakon povratka iz Afrike, [3], "Večernji list", www.vecernji.hr, 4. kolovoza 2014 .
  4. Žele spriječiti epidemiju ebole: Liberija je zatvorila sve škole, [4], “24 sata", www.24sata.hr, 31. srpnja 2014 .
  5. Nigerija zbog ebole stavila u karantenu dvije osobe , [5], “Index.hr", www.index.hr, 1. kolovoza 2014 .
  6. Amerikance izliječili od ebole eksperimentalnim serumom?, [6], “24 sata", www.24sata.hr, 5. kolovoza 2014 .
  7. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-08-08. Pristupljeno 2015-03-14.