Prijeđi na sadržaj

Spišské Podhradie

Izvor: Wikipedija
Spišské Podhradie
Pogled na grad sa tvrđave
Pogled na grad sa tvrđave
Pogled na grad sa tvrđave
Grb
Grb
Koordinate: 48°59′N 20°45′E / 48.983°N 20.750°E / 48.983; 20.750
Država  Slovačka
Pokrajina Grb Prešovski Prešovski
Vlast
 - Gradonačelnik Mgr. Jozef Bača
Površina
 - Ukupna 24,94 km²[1]
Visina 153 m
Stanovništvo (2023)
 - Grad 3754[2]
 - Gustoća 151,12 stan./km²[3]
Vremenska zona CET (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 053 01
Pozivni broj +421 (0)53
Registarska oznaka LE
Službene stranice
www.spisskepodhradie.sk
Karta
Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke
Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke

Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke

Spišské Podhradie (mađarski: Szepesváralja, njemački: Kirchdorf) je grad u Prešovskom kraju u istočnoj Slovačkoj koji upravno pripada okrugu Levoča.

Spišské Podhradie se nalazi u podnožju Spiškog dvorca koji se spominje još 1174. godine kao naselje Zipser Nijemaca s vlastitom crkvom i svećenikom. Svećenićko naselje Spišská Kapitula (njemački: Kirchdorf = crkveni grad) se nalazi na brdu s druge strane grada, a s drge strane dvorca Spišské Podhradie je spojeno sa starim selom Žehra. Pored ovih spomenika koji su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, Spišské Podhradie ima nekoliko renesansnih trgovačkih kuća i jedinu preživjelu sinagogu u regiji.

Spišské Podhradie ispod Spiškog dvorca

Povijest

[uredi | uredi kod]

Naselje se prvi puta spominje 1249. godine u povelji Bele IV., a 1412. godine Žigmund Luksemburški mu daje gradska prava, te pravo tržnice 1456. godine. U gradu je 1245. izgrađena katedrala sv. Martina, da bi od 1662.-65. dobila i biskupski dvor i zidine, a 1776. postala je biskupijom Spiš (mađarski: Szepes, njemački: Zips, poljski: Spisz, latinski: Scepusium). Grad je bio izarito poznat po svojim cehovskim udruženjima obrtnika koji su podizali znamenite cehovske zgrade.

U 19. stoljeću stanovnici su većinim Nijemci i Židovi, a grad počiva na proizvodnji opeke, kamenolomu vapnenca travertina i pilanama, te je od 1894. povezan željeznicom.

Njenu crkvenu četvrt, Spišská Kapitula, posjetio je papa Ivan Pavao II. 1995. godine.

Znamenitosti

[uredi | uredi kod]
Levoča, Spišský Hrad i pripadajući spomenici
Svjetska baštinaUNESCO
 Slovačka
Registriran:1993. (17. zasjedanje) prošireno 2009.
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Spiški dvorac zajedno sa Crkvom Svetog Duha u Žehri i crkvenim središtem Spišská Kapitula, uvršten je na UNESCO-vu listu svjetsku kulturne baštine 1993. godine. God. 2009. ovim spomenicima priključen je i slavni oltar Majstora Paula od Levoča i povijesno središte Levoča s mnogim romaničkim građevinama.

Spiški dvorac (Spišský Hrad)

[uredi | uredi kod]

Izgrađen u 12. stoljeću, jedan od najvećih dvoraca u srednjoj Europi, bio je političko, upravno, ekonomsko i kulturno središte pokrajine Szepes. Sve do 1464. pripadao je mađarskim kraljevima, a do 1528. pripada obitelji Zapolja, te od 1531. do 1635. mađarskoj plemićkoj obitelji Thurzo, te od 1638.-1945. godine obitelji Csáky koji su ga morali predati Čehoslovačkoj.

Izvorno je bio romanički dvorac na dva kata okružen masivnim zidinama koji je u drugoj polovici 13. stoljeća dobio romaničko-gotičku baziliku. Tijekom 14. stoljeća naselje izvan zidina je uklopljeno u dvorac čime mu je udvostručena veličina, a potpuno je obnovljen u 15. stoljeću. Zidine dvorca su povišene a uz vanjske zidine je niknulo i novo naselje. Kasnogotička kapela je dodana oko 1470. godine, a za vrijeme vladavine Zapolja gornji dvor je pretvoren u udobnu obiteljsku rezidenciju u duhu renesanse 16. stoljeća.

God. 1780. dvorac je zapaljen i od tada je ruina, a u drugoj polovici 20. stoljeća je dijelom obnovljen i otvoren za javnost, a dijelom se obavljaju arheološka iskapanja.

Dvorac je samo 2006. godine privukao više od 170.000 posjetitelja[4].

Spišská Kapitula

[uredi | uredi kod]
Kapela sv. Elizabete u Spiškom dvorcu

Staro srednjovjekovno crkveno središte u blizini dvorca, između kojih je grad Spišské Podhradie, je divno očuvan primjer crkvene arhitekture. Sastoji se od Crkve sv. Martina, bivšeg samostana, sjemeništa i samo jedne ulice s oko 30-tak kuća, sve zatvoreno zidinama od 1662.-65. godine s Gornjim i Donjim gradskim vratima.

Katedrala je izgrađena od 1245. do 1273. u romaničkom stilu s gotičkim odlikama. Ona je jedna od najvećih i najzanimljivijih srednjovjekovnih građevina u Slovačkoj. Posjeduje više kamenih oltara i mauzolej je mnogih gospodara Dvorca Spiš. Njene slike iz 1317. godine prikazuju krunidbu hrvatsko-ugarskog kralja Karla Anžuvinca.

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]

Po popisu stanovništva iz 2006. godine grad je imao 3.826 stanovnika.[5]

Prema vjeroispovijesti najviše je rimokatolika 89,23 % , ateista 4,66 %, grkokatolika 2,75 %, i luterena 0,87 % .[5]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. Preuzeto 2024-03-28. Postavke: om7014rr_obc: AREAS_SK, om7014rr_ukaz: Rozloha (Štvorcový meter). Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
  2. Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Počet obyvateľov podľa pohlavia - obce (ročne). Preuzeto 2024-03-28. Postavke: om7101rr_obc: AREAS_SK.
  3. Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. Preuzeto 2024-03-28. Postavke: om7014rr_obc: AREAS_SK. Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
  4. Spiški grad otbvara svoja vrata (sk)
  5. 5,0 5,1 „Municipal Statistics”. Statistički zavod Slovačke. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-16. Pristupljeno 05. 01. 2008. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]

Ostali projekti

[uredi | uredi kod]
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Spišské Podhradie